Samopovređivanje kao spas
Ludela sam . . . Nekontrolisan bes u meni je sve više jačao . Htela sam da vrištim, udaram i šutiram , ali mi moja podstvest branila. Ne , nemoj ,.. Probudićeš bebu. Uplašićeš majku....
Sela sam nemoćna da izbacim taj bes iz sebe i nakon godinu dana ponovo uzela žilet. Polako sam dodirnula meku kožu podlaktice i sa blagim pritiskom prolazila preko nje. Crvena crta se pojavila , a taj malecki bol zablokirao je emotivni, i dozvolio mi da se oslobodim besa.
Osećaj je bio oslobađajuć. Uzvišen. Prelep. . .
Nakon što sam se vratila iz tog transa , osetila sam se prilično praznom , ali mi je i bilo pomalo žao. Godinu dana se nisam sakatila. Kako sam mogla na keca da posustanem,...
8 Komentari |
0 Trekbekovi
Zasto se sekla???? Zbog jedinice?? Ovo je bolestan tekst... ludaco!
Autor majarsanjam — 21 Okt 2010, 08:35
Kakve jedinice ? O_o ???
Ako mislis na ono : Kako sam mogla na keca da posustanem,..
Tako se kaze... O boze moj kako si protumacila....
Autor malenabg — 21 Okt 2010, 20:09
Kakve jedinice ? O_o ???
Ako mislis na ono : Kako sam mogla na keca da posustanem,..
Tako se kaze... O boze moj kako si protumacila.... (na keca, iz prve,...)
Autor malenabg — 21 Okt 2010, 20:10
NIje to resenje. Besa se mozes osloboditi na razne nacine. Trcanjem na primer.Ili razgovorom.
Autor uspavana — 21 Okt 2010, 23:18
Recimo da razumem kako se osecas.
Cesto i sama imam flesheve. Napade besa. Kako god. Znas ono kad ti u glavi kipi sve, i zamisljas kako lomis, udaras, vristis, kako se sve razbija a tebi kao bude lakse. Kako haos iz duse prebacujes na svoju okolinu ruseci je. E sad, ko zna da li je to normalno. I recimo da znam zasto se ja osecam tako.
E sad, kada sam bila mladja, dosta, imala sam potrebu da povredjujem sebe. Doduse ja sam to radila noktima po rukama, ledjima, butinama. Onda sam otkrila jednu magicnu stvar - ples. Tacnije, stvaranje nekog sopstvenog sveta, ispunjenog glasnom muzikom i skakanjem. Stvaranje nekog izduvnog ventila. I ne znam sta bih radila da mi nije toga. Tesko je izbaciti negativnu energiju iz sebe, ali samopovredjivanje nije ni malo kreativan, nit' koristan nacin. A i nekako, lepse se osecam nakon sat vremena energicnog plesa uz omiljenu muziku, nego nakon grebanja sebe. Plesem i treniram samo za sebe i samo za svoje oci vec godinama. Za to niko ne zna sem mojih roditelja, koji su do skoro bili primorani da me slusaju, ali sam se uvek zakljucavala. Nikome ne dozvoljavam da zaviri u moj svet. Samo postoji opasnost da potonem u njega skroz. Tako da se uvek pazim. Po potrebi bezim u njega, a ne iz zadovoljstva.
Procitala sam sve sto si napisala. Slicno smo prozivele, u slicnim godinama, samo sto sam ja malo starija od tebe. Najlakse je biti kukavica i pobeci u bolest i ludilo. Probaj da budes hrabra, videces koliko ces se lepse osecati.
Autor cicilly — 21 Okt 2010, 23:40
Eto vidis ples. Ja se bavim folklorom. I veruj mi tih 2 saat su mi odmor za dusu. A inace kada mi se sve skupi trcim. To je divan osecaj. Znas da ti tada niko ne moze nista jer ti uveko mozes brze.
Autor uspavana — 22 Okt 2010, 10:24
Znam, vec godinu dana sam se borila protiv toga,... Kada se tako osecam odvrnem neki metal, uzmem perem vrata (a posto sam perfekcionista ne prestajem dok bukvalno ne ogulim farbu ...) .... Ali sada kada sam pustila metal , majka mi je naredila da iskljucim muziku,,... A da perem vrata nisam mogla zbog trenute guzve u stanu... Zabranjena mi je fizicka aktivnost zbog operacije pa trcanje nazalost ne dolazi u obzir...
I jednostavno , ne mogu da opisem kako sam se osecala ko da nemam vremena da smislim kako da izbacim to iz sebe. Jednostavno me je ponelo.... Inace sam protivnik toga , a i nije bas kul kada ti neko pogleda ruke i pitate od cega ti je to...
Autor malenabg — 22 Okt 2010, 12:12
Nabavi sluske, uzmi list papira, odvrni muziku koliko ti treba i pisi, crtaj ili samo svrljaj... Mnoge stvari koje sam napisala (cak i na blogu) napisane su u takvim prilikama. Nekada u situacijama kada nisam mogla da se "izbesnim" kroz ples i to mi je pomagalo... Ili samo nateraj sebe da izadjes iz kuce u tom trenutku makar da prosetas... Umirivalo me je da odem do dvorista obliznje crkve ili parkica i samo da sedim tako sama u zelenilu, ili da se setam/vozim bajs.
Nemoj nikome nista da cutis - kako neko moze na tebe da se izdere ili da te prekori, tako mozes i ti. Tesko je bilo da naviknem svoju okolinu da i ja imam svoje ja, zelje i potrebe koje su malo drugacije od ostalih, i da imam pravo na sve sto pozelim. U medjuvremenu sam bila nistarija, levo smetalo, nesposobna osoba, kurva, kucka, debela krava, glupa stoka... (a priznajes da nije milo cuti neke od ovih reci iz ustiju najdrazih) ... I oni koji me nisu hteli prihvatiti takvu kakva jesam odstranjeni su. Na ovaj ili onaj nacin. Sada se moje misljenje postuje, moje potrebe ispunjavaju... Izborila sam se protiv svih - za sebe. A nije bilo ni malo lako. Mracno i bolno - nazalost. Ali sam od majke pune nerazumevanja dobila nekoga kome zaista mogu reci sve - pa cak i odjebi - kada je to potrebno. Izgubila sam rodjenog brata - emotivno - ali sta ja tu mogu, ako mu smetam, ja tu nista ne mogu da uradim.
Zaboravi na to sta je kul a sta nije... Zaboravi na druge ljude... bitna si samo TI... Jer samo TI mozes pomoci sebi, i samo TI mozes uraditi nesto. Samo ti mozes da se izboris za sebe - protiv sebe... Pominjala si strucnu pomoc u nekom od predhodnih postova. I sama sam nekoliko meseci isla kod psihologa. Recimo da mi je pomogla. Ustvari, samo me je usmerila kako da pomognem samoj sebi.
Ako ne mozes da se bavis fizickom aktivnoscu, tu su mnoge druge - pisanje - a imas stofa za to zaista, pevanje, slikanje - cak i ako nisi talentovana - jednostavno nacin na koji ces izbaciti sve to iz sebe.
Sry sto sam ovako preopsirna...
Pozz
Autor cicilly — 22 Okt 2010, 12:43