I neću zvuk onog zvona
Naslov posta je zapravo stih iz jedne pesme čiji je autor nepoznat. Više o ovoj pesmi kao i sam njen tekst napisaću u nekom od sledećih postova.
Smrt je neizbežna i to je jedina istina za koju ne postoji izuzetak. Za nju godine, ekonomsko stanje, moral i nemoral nisu važni. Svakim danom smo joj bliži i svako od nas će se susreti s njom. To je ta istina, činjenica.
Naravno , svi mi smo svesni da što je neko stariji ili bolesniji to joj je bliži. Ali koliko god bili svesni njene neizbežnosti i blizine, ona kad dodje mi smo nespremni. Teško se mirimo sa njom, preziremo je, ne prihvatamo je, ali to ništa neće promeniti.
6 Komentari |
0 Trekbekovi
Nažalost u pravu si...
Od trenutka kad se rodimo svaki dan je jedan bliže neminovnom kraju...
Autor anam — 19 Nov 2011, 14:11
Pitanje smrti je vec reseno...hajde onda da se pozabavimo zivotom.
Pozdrav!
Autor stepskivuk — 19 Nov 2011, 14:29
Zapravo, danas mi je preminula draga osoba tako da sam osetila potrebu da ovo napisem
Autor MalenaBG — 19 Nov 2011, 15:06
Znas sta ce ti biti potrebno?
Vreme
Veruj mi... samo vreme..
I budi jaka!
Autor behappy — 19 Nov 2011, 18:33
Razumem i naravno da je potrebo izbaciti nekako to sto osecas u ovim danima! Zao mi je,kad cujem da je neko izgubio nkog svog.
Autor lora1 — 19 Nov 2011, 22:04
Žao mi je. Znam kako se osećaš. Ja sam to iskusila nedavno. Život, i pored svega, ide dalje i za tebe nije stao. Samo će taj momenat ostati zamrznut u vremenu, da ga se sećaš dok tvoje vode teku.
Veliki pozdrav
Autor roksana — 19 Nov 2011, 22:22